Histats.com © 2005-2014 Privacy Policy - Terms Of Use - Check/do opt-out - Powered By Histats

©  2011 Vlaška Narodna Stranka sva prava zadržana. Bobijeva 46, 19210 Bor, tel +381 30 249 56 96, e-mail: vns.pnr@gmail.com


Početna

Učlani se u VNS

Saopštenja za javnost

Multimedija

Kontakt

-Program



VDSS na You Tube

Lokacije

-Statut



Fotogalerije

Adrese:

O nama





-Bor

-Kako smo i zašto nastali





-Zaječar

-Izbori 2012





-Boljevac

Dokumenta





-Kladovo

-Statut





-Svilajnac

-Program





-Žagubica

-Finansijski izveštaji





-Petrovac na Mlavi






-Negotin






-Kučevo






-Majdanpek






-Čuprija






-Požarevac

VDSS na Yuo Tube, pogledajte video snimke aktivnosti Vlaške demokratske stranke. Finansijski izveštaj za 2019 god. Ostali

Stavka

Borska Reka

Reka Timok

Dunav pre ulivanja Timoka

As mg/l

0,1

´0,05

0,01

Cd µg/l

0,9

0,6

0,45

SO4 mg/l

300

200

100

pH

2

3


(pH vrednost vode u nezagađenim rekama se kreće od 4,5 do 7,8. Vrednost pH od 2 odnosno 3 predstavlja jako kiselu sredinu)

Stavka

Uobičajan sadržaj

Dozvoljen sadržaj

As %

0,5-0,6

0,10

Cd %

0,02-0,1

0,002

Hg g/t

1

0,1


Udeo ovih koncetrata u šljaci za topljenje obočno se kretao u iznosu od oko 50% u odnosu na domaće koncentrate bakra, koji su u načelu zadovoljavali standardne zahteve.


- Drugo neodobravanje građana Bora je stalno povećavanje angažovanja kineskih kompanija, njihovih radnika i opreme, u svim segmentima rekonstrucije i nove izgradnje preduzeća Zi-Đin. Pema našim saznanjima, Zi-Đin je samo za angažovanje kineskih kompanija u ovoj godini predvideo 160.000.000 USD.

U isto vreme, angažovanje naših kompanija i radnika bilo je zanemarljivo. Pri svemu tome , plate naših radnika su daleko niže u odnosu na iste u Evropi. Posebno su ponižavajuće isplate za tehničare pripravnike, koje se kreću od 84 do 110 evra na na mesečnom nivou. Pri zapošljavanju novih radnika, prošlog septembra su na sistematski pregled za nova radna mesta poslali 14 radnika kineske nacionalnosti i samo jednog građanina Srbije. Zabrinjava nas i  dovođenje njihovih zatvorenika na prinudni rad.


Ako je to sve tako, postavlja se pitanje, kako ćemo mi u buduće upošljavati radnike sa ovih prostora. Hoćemo li ih još više slati u inostranstvo, pored tolikog našeg prirodnog bogatstva, ostavljenog od naših dedova.


- Naše veliko  neslaganje sa politikom Zi-Đin-a je njihova velika priprema za doseljavanje radnika iz Kine u Srbiju, što se vidi u adaptaciji krupnih objekata za stanovanje i započetoj kupovini zemlje, pored već poklonjenih ugovorom 1000 hektara.

- Iz svega izloženog, proizilazi da ako se ne preduzme neki ozbiljniji rez, u smislu preispitivanja kupoprodajnog ugovora o kupovini, mi ćemo postati kineska kolonija, samo za ostvarivanje njihovog profita. Zbog enormno nedopustivog zagađenja životne sredine jednog dana ćemo potpuno nestati, a oni će pošto iscrpe svo naše prirodno bogatstvo otići.


Protesti građana Bora protiv ugrožavanja životne sredine 2020. god.


Beo dim sumpordioksida iznad topionice u Boru 2020. god.


Zgrada Instituta za Bakar poklonjena Kinezima na 50 godina

Info VNS

Bor 21.01.2021.godine






- Ovako visoke nedopustive vrednosti zagađenja životne sredine, posledica su :

Protestno pismo povodom položaja vlaške nacionalne manjine u Srbiji, upućeno januara 2021.


Vlaška narodna stranka uputila je januara 2021 god. protestno pismo institucijama EU, Republici Rumuniji i institucijama Republike Srbije. Povod protesta je sve lošiji položaj vlaške nacionalne manjine u istočnoj Srbiji. Konretan razlog je aktuelno industrijsko zagađenje u gradu Boru i okolini, nakon preuzimanja komanije RTB od strane kineske korporacije Si-Đin(Zijin), u daljem tekstu Si-Đin. Situacija vlaške manjine se pogoršava već decenijama, u poslednje vreme je osim negativnih posledica asimilacionog pritiska, sve veći problem zagađenja, uništavanja životne sredine  i nezavidni ekonomski polžaj u koji je dovedena ova zejednica politikom Beograda u ovom regionu.

Protest se sastoji od dva dela u prvom delu je dat pregled probelma vlaške zajednic i kako je usled nedostatka manjinskih ali i građanskih prava, ova zajednica dovedena u nezavidan položaj i nemogućnost da bitno utiče na bilo koji proces od sopstvenog interesa. Dodatni prilog opisuje konkretne probelme zagađenja.


 Borska Reka - Najzagađenija reka u Evropi


Sledi tekst protestnog pisma upućenog institucijama EU, Rumuniji i  institucijama Republike Srbije:

Preuzmite Pismo u PDF formatu


PROTEST


Poštovani,


ovim pismom ulažemo oštar protest institucijama EU i Rumunije zbog ponašanja države Srbije prema rumunskoj/vlaškoj manjini u istočnoj Srbiji. Istovremeno želimo da informišemo što veći broj relevantnih faktora za koje ova tema ima značaj.

Povod protesta jeste enormno zagađenje koje izaziva kineska kompanija Zi-Đin u gradu Boru na istoku Srbije, čime ugrožava veliki deo regiona nastanjen rumunskom manjinom popularno nazvanom još i Vlasima. Na kraju ovog protesta prilažemo opis ekološke katastrofe koja je u toku.

Razlog je, međutim, položaj ove manjine i ponašanje institucija EU i njenih članica prema ovom problemu tokom dužeg vremenskog perioda do sada.

Rumunska manjina u Srbiji se sastoji od dve zajednice na istoku zemlje pored granice sa susednom Rumunijom. Prvi manji deo ove zajednice nalazi se  severno od Dunava u pokrajini Vojvodina. Ova zajednica je tu autohtona i u sastav Srbije ušla je nakon Prvog svetskog rata podelom regiona Banat na rumunski i srpski deo i  pripajanjem ovih teritorije bivše Austrougarske monarhije Srbiji. Drugi, veći deo rumunske manjine od skoro 300 000 pripadnika, skoncentrisan je južno od Dunava. Jedan deo rumunskog stanovništva se na tu teritoriju doselio u 18. veku sa područija rumunskih oblasti Transilvanije i Muntenije (tada pod nazivom Tara Rumaneasca-Kneževina Vlaška). Drugi deo čine Rumuni/Vlasi starosedeoci romanizovani u doba Rimske imperije.

Rumune na ovom područiju, srpska administracija od 1948. ne priznaje više kao Rumune već ih naziva Vlasima, sa napomenom da nisu Rumuni niti sa njima imaju veze.


Vlaška narodna stranka – Partidul Neamului Rumanesc, je jedina politčka struktura rumunske manjine u istočnoj Srbiji koja se bavi zaštitom interesa rumunske manjine na ovom području.


Predmet našeg protesta se uglavnom odnosi na područje južno od Dunava.

 

Odmah nakon doseljavanja na teritoriju Srbije, a naročito nakon stvaranja moderne srpske države Rumuni su bili podvrgnuti agresivnoj asimilaciji i akulturalizaciji sa jasnim elementima etnocida od strane srpskih vlasti. Cilj je bio ukinuti rumunski identitet i zameniti ga srpskim. Srpske vlasti su u ovo ulagale mnogo resursa.


Doseljeni Rumuni su bili pretežno agrarna, nerazvijena i siromašna zajednica kao uostalom i Srbija ali i ostale balkanske zemlje toga doba. Međutim ovakve mere i pritisci od strane srpskih vlasti, nemogućnost obrazovanja na svom jeziku, samoorganizacije i nedostatak bilo kakvog kontakta sa matičnom državom Kneževinom Vlaškom a kasnije Kraljevinom Rumunijom,  dovelo je vremenom do još većeg zaostajanja Rumuna u istočnoj Srbiji, a samim tim i celog regiona Srbije u kome su većina. Srpskim vlastima međutim  asimilacija je bila važnija nego razvoj zemlje, što govori o iracionalnosti srpske politike zasnovane na nacionalizmu većinskog srpskog naroda, uz zanemarivanje realnosti.


Nakon Drugog svetskog rata, tokom perioda komunizma, pritisci na rumunsku manjinu su se nastavili. Jugoslovenski komunisti primenjuju nove metode etnocidne politike bazirane na invencijama sovjetskog NKVD-a i KGB-a. Staljinističkim metodama falsifikovanja istorije i stvarnosti administrativno ukidaju  Rumune u istočnoj Srbiji južno od Dunava. Ovakvi metodi se i danas koriste, s tim što se umesto zvanične državne propagande koriste fabrikovanje lažnih vesti preko socijalnih mreža na internetu. Na ovaj način Beograd pripisuje legitimitet ovoj vrsti pritisaka pod izgovorom da se te mreže kao i pravila tamo pa i propaganda kontrolišu od vlada demokratskih zemalja. Problem koje ciljane lažne vesti mogu da izazovu vidimo svakog dana, ali je protiv Rumuna/Vlaha u istočnoj Srbiji očigledno sve dozvoljeno.

Rumuni u Srbiji južno od Dunava nakon 1948. godine nestaju iz svih dokumenata državne administracije a umesto njih pojavljuje se nova, dotad nepostojeća nacionalna manjina - tzv. Vlasi koji nisu Rumuni, ili skraćeno samo Vlasi.  Tako sa oko 200.000 Rumuna pre Drugog svetskog rata, rumunska zajednica pada na popisu 1961. godine na oko 1.600 Vlaha koji nisu Rumuni.

U Vojvodini međutim ostaju kao Rumuni jer je Srbija morala poštovati ugovore oko integracije Vojvodine tako da nije mogla oduzeti prava manjinama u Vojvodini.

Nakon pada komunizma u istočnoj Evropi, u Srbiji se nisu desile bitne promene. Srpski komunisti su uspeli da zadrže kontrolu nad novonastalim višepartijskim sistemom, institucijama nevladinih organizacija pa čak i u predstavništvima stranih organizacija. Time je tranzicija u Srbiji obesmišljena, a umesto reformi i demokratizacije zemlje, Srbija se  još više okreće autoritarnim režimima poput Rusije a u novije vreme i Kine. Samim tim rumunska/vlaška manjina se i dalje podvrgava stanju karakterističnom za srednji vek a ne za manjinu u jednoj evropskoj zemlji. Pojačan srpski ultranacionalistički medijski pritisak na javnost Srbije tokom krize i ratova za vreme vladavine Slobodana Miloševića deluje na rumunsku/vlašku manjinu jako negativno. Posledicu toga je moguće pratiti kroz nelogične varijacije na popisima stanovništva.

Mada su od vlasti i Srpske pravoslavne crkve Rumuni/Vlasi bili omrznuti, rumunsku/vlašku manjinu je srpska etnička većina  dobro prihvatila kao susede i kroz ceo period od skoro 200 godina nakon propasti Otomanske imperije nije bilo nikakvih etničkih problema između dve zajednice. Problem se međutim forsirao s vrha vlasti radi stvaranja nepoverenja između dve zajednice. Cilj je bio lakša kontrola obe zajednice i nametanje mišljenja, stavova i ostvarivanje iracionalnih ciljeva koji su suprotni od procesa demokratizacije koji su se za to vreme odvijali u Evropi.

Srpske vlasti u cilju sprečavanja razvoja zajednice i njene kontrole, umesto prihvatanja autentičnih rumunskih/vlaških organizacija, nameću zajednici volju centralne vlasti preko paralelnih organizacija i pojedinaca pod kontrolom vlasti. Beograd bira fiktivne lidere rumunske/vlaške zajednice koji su bliski vlastima, i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i predstavljaju ih javnosti kao jedine predstavnike ove zajednice. Budući da se radi o poslušnicima, uglavnom nekompetentnim ljudima, niskog obrazovanja, vlast ih lako kontroliše i oni ne predstavljaju zajednicu već služe za obmanu javnosti i medijsku propagandu.

Na jednom od poslednjih sastanaka sa državnim sekretarom Vlade Srbije za manjine, g-dinom Zoranom Bošnjakom, na naše žalbe u vezi manjinskih/vlaških prava, on nam je odgovorio „Šta želite, nisu vas klali“, praveći paralelu sa srpskim manjinskim zajednicama sa prostora bivše države Jugoslavije iz perioda građanskog rata devedesetih godina prošolog veka.

Zašto se ideja manjinskih prava u Srbiji svodi na puko preživljavanje i na pravo da se ne bude zaklan ako se pripada manjini? To pravo imaju danas u svetu čak i životinje, ali očigledno je to za rumunsku/vlašku manjinu u Srbiji veliko dostignuće.

Zašto Rumunija, EU i međunarodne institucije na ovakve anticivilizaciske norme i de fakto antievropske procese ćute?

  

Nakon pada Miloševića stanje rumunske/vlaške zajednice se dalje pogoršava. Mada je u međuvremenu Srbija postala i kandidat za prijem u EU. Pozicija rumunske/vlaške manjine se nije promenila, što svedoči o iskrenosti srpske politike u odnosu na EU. Srbija EU fondove često koristi za antievropske ciljeve.

EU politika i standardi u Srbiji se vide kao opasnost, ili čak namerno razvijeni instrumenti specijalnog rata protiv Srbije i srpskog naroda, jer u potpunoj suprotnosti sa konceptom društva koji se u Srbiji razvija skoro dva veka i kakav je usađen u svest većine građana medijskom propagandom i zloupotrebom školskog sistema. Taj koncept je zasnovan na dominaciji većinskog srpskog naroda a ne na ravnopravnosti svih građana, na kršenju ljudskih i manjinskih prava, gušenju slobode medija, sprečavanju razvoja demokratije i nezavisnog sudstva kao i bilo kakvih reformi koji bi zadirali u pitanja stanja nasleđenog posle komunističke vlasti.

Interes oligarhije, državnog aparata, Srpske pravoslavne crkve i bezbedonosnih službi se stavlja ispred interesa države i naroda, a ovakva politika se vešto skriva iza ultranacionalizma za mase.

Čak i kada se razmišlja o demokratiji, srpska javnost je sklona ideji neke vrste nacional-demokratije, odnosno demokratije po meri većinskog srpskog naroda a ne društvu ravnopravnih građana. Stav da manjine treba asimilovati gde god je to moguće, i ne dozvoljavati im nikakva prava ostaje dominantan.

Srbija ipak ne uspeva po tom pitanju da sve manjine tretira loše samo zato što je često suočena sa pritiscima spolja ili matičnih država koje se brinu o položaju sopstvenih manjina.  

Ponašanje Rumunije je međutim neobično i pokazuje dozu samodestruktivnosti i nezainteresovanosti za položaj rumunske/vlaške manjine, i često pokušava da ovaj problem sakrije, što je jedan od bitnih uzroka našeg nepovoljnog položaja.

Da li je uzrok tome moć Beograda da preko raznih oblika korupcije kontroliše politiku Bukurešta u Srbiji ili generalni stav Rumunije da rumunska/vlaška manjina nije bitna, nije dovoljno jasno. Činjenica je međutim da Rumunija, i jedino Rumunija, nema strategiju svoje manjine u Srbiji pa ni u ostalim zemljama u okruženju. Istovremeno fanatično podržava Srbiju u svakom pogledu ne samo kada je pristupanje EU u pitanju.

Za to vreme Beograd vodi pravu medijsku hajku protiv Rumunije i Rumunske pravoslavne crkve u Srbiji, a naročito u istočnoj Srbiji. Rumunija se predstavlja kao potencijalni agresor koji želi da teritorijalno ugrozi Srbiju preko rumunske/vlaške manjine, internet je prepravljen teorijama zavere, protiv Rumunije, ide se čak dotle da se tvrdi kako je Rumunija i formirana samo da bi ugrozila srpski narod. Cilj je da se stanovništvo istočne Srbije zaplaši a rumunska/vlaška manjina stekne osećaj krivice i komplekse da je loše biti Rumun/Vlah.

Jasno je da su ovi potezi Beograda u suprotnosti sa politikom EU koja propagira dobrosusedske odnose, jačanje saradnje i pospešivanje rasta ekonomije u pograničnim regionima itd. Beograd međutim svojim delovanjem radi sve obrnuto. Pogranična saradnja praktično ne postoji, niti su pretpristupni fondovi EU korišćeni za ove ideje. Zbog onemogućavanja Rumuna/Vlaha da uče svoj maternji jezik u školama dolazimo u situaciju da Rumuni/Vlasi iz Srbije i Rumunije moraju da komuniciraju na engleskom jeziku. Dok sa srpske strane zbog neprijateljske propagande Beograda prema Rumuniji, lokalno stanovništvo oseća strah i nesigurnost u odnosu na Rumuniju.

Zašto Rumunija i EU ovo podržavaju? Zašto prećutkuju ovako grubo kršenje sopstvenih principa?

 

Bitna je činjenica da se sve vreme protiv rumunske/vlaške manjine u Srbiji vodi politika koja je u velikoj suprotnosti sa zvaničnom politikom Srbije kao demokratske zemlje i sa međunarodnim obavezama koje je potpisala kao i obavezama Srbije kao kandidata EU.

Na primeru rumunske/vlaške manjine se jasno vidi da politika Srbije prema EU, za razliku od ostalih zemalja kandidata za EU, nema stvarni cilj prihvatanje EU standarda, već korišćenje pogodnosti kandidata i eventualnog članstva u svrhu ostvarivanja svojih antievropskih ciljeva. Srbija s jedne strane na EU gleda kao na naivni bankomat dok rasprodaje ili poklanja resurse Kini i Rusiji radi političke zaštite od eventualnih pritiska iz EU zbog neipunjenih obaveza. Beogradu i postkomunističkoj eliti na vlasti očigledno ne odgovara evropeizacija Srbije već iskorišćavanje EU i njeno podrivanje uz pomoć Rusije i Kine. Privatni poslovi na račun budžeta grupacija bliskih vlasti, često bez ikakve kontrole su još jedan podstrek za saradnju sa ovim autoritarnim režimima.

Organizovani kriminal i antiervopska politika u Srbiji jedino tako može da sačuva svoje pozicije. Uređena država je za njih opasnost, a ljudska i manjinska prava kolateralna šteta te politike.

Iz Rumunije i EU kao najpozvanijih da reaguju na ovakvo ponašanje začudo nema nikavih  reakcija, već se Srbija naprotiv podržava u tome mada je jasno da je dugoročna šteta za ceo region ogromna.

Beograd je u rumunskim/vlaškim sredinama planski držao nizak kvalitet obrazovanja, onemogućavanjem školovanja na maternjem rumunskom jeziku i nekvalitetnim obrazovanjem na oficijelnom srpkom jeziku kako bi zajednicu što više unazadio i lakše je kontrolisao. Pored svih pritisaka, zbog niskog procenta obrazovanih, politički pismenih kadrova, ili pod apsolutnom kontrolom vlasti istih, rumunska/vlaška zajednica u istočnoj Srbiji je nemoćna da utiče na bilo šta u istočnoj Srbiji. Srpska etnička većina međutim, glasa za vladajuće partije i odobrava njihovu zloupotrebu državnih resursa jer je pod jakom ultranacionalističkom propagandom i medijskom blokadom Beograda i ne može jasno da sagleda stanje stvari. Tako je vladajuća partija dobila izbore u Boru iako je veoma vredan nacionalni resurs Srbije prodat Kineskoj kompaniji pod veoma nepovoljnim uslovima.

Ekološka katastrofa koja se dešava poslednjih godina u Boru i okolini nakon dolaska kineske kompanije Zi-Đin samo je jedan primer. Zagađenje iz drugih izvora je takođe veliko. Ovo nije samo regionalni problem već postaje internacionalni, jer zagađenje koje se produkuje u Srbiji pogađa i susede, u prvom redu Rumuniju i Bugarsku.

Vlast u Srbiji krije posledice ovog zagađenja a studije o tome se ne rade. Dok se spinovanje teme o bombardovanju osiromašenim uranijumom od strane NATO često koristi za skretanje pažnje, takođe bez ikakve studije i analize.

Region izložen ekološkoj katastrofi je osim grada Bora naseljen uglavnom rumunskom manjinom koja se pretežno bavi poljoprivredom. Ekološki problemi tako ugrožavaju stanovništvo i zdrastveno i ekonomski. U nekim delovima regiona bavljenje poljoprivredom postaje nemoguće, dok se u pojedinim naseljima poljoprivredno zemljište uništava rudarskim aktivnostima.

 Sve vreme, Srbija izbegava ozbiljnu podršku i nadoknadu lokalnom stanovništvu, već naprotiv njihove probleme osim Zi-Đin-a zloupotrebljavaju firme i pojedinci bliski vlasti trgujući njihovim imanjima po jako niskoj ceni. Dopunski problem ekonomskom pritisku je i dovođenje kineskih radnika umesto upošljavanja domaćih.

Stanje postaje alarmantno i neizdrživo. Budući da su bez ikakve zaštite stanovništvo jedini izlaz vidi u napuštanju regiona.

Za rumunsku/vlašku zajednicu ova situacija je samo još jedan u nizu metoda pritisaka, mada se ovde ne radi samo  o etničkom problemu već i o problemu koruptivne i kriminalizovane državne uprave, efekti su isti. Krajnji ishod je fizičko ugrožavanje rumunske manjine i problem njenog opstanaka  na ovim prostorima.

Zašto Rumunija, EU i međunarodne institucija ćute i time prećutno podržavaju ova dešavanja? Ovaj region se nalazi na evropskom kontinetu u jednoj zemlji koja pretenduje da postane član EU, ali čak i da to nije slučaj, radi se o zajedničkom životnom prostoru na istoj planeti.


Zbog svega navedenog ulažemo oštar protest institucijama EU i državi Rumuniji.


Predsednik Vlaške narodne stranke:

Dr Predrag Balašević



PRILOG:


Borska ekološka katastrofa


Kako se i očekivalo, prodaja RTB-a Bor Kineskoj kompaniji Zi Đin nije usrećila građane Bora i istočne Srbije. Njihovo inteziviranje proizvodnje iznad realnih kapaciteta topioničkih agregata i dodatni uvoz jeftinih problematičnih koncentrata, doveo je region do nezadovoljnih i nepodnošljivih zagađenja životne sredine. To je 19-og septembra 2020 godine izazvalo samoorganizovanje građana Bora i okoline, u do sad, po broju, neviđenog mirnog protesta a primećeno je da su podršku dali i oni koji su do juče učestvovali u pljački RTB-a Bor.

Danas nakon privatizacije i preuzimanje RTB od strane kineske kompanije Zi-Đin-a, konstatujemo da je ova prodaja bila dodatna katastrofa po građane Bora i šire okoline uključujući evropske zemlje iz okruženja kao što su Bugarska i Rumunija i to iz sledećih razloga:


- Najznačajniji razlog je izuzetno visoko zagađenje životne sredine koje se pre svega odnosi na:

  

   * Visok sadržaj SO2 (sumpor dioksida) u emisiji. Na primer, prosečan sadržaj SO2 u emisiji na četiri merna mesta u gradu, ove godine bio je 78,75µg/( mikro grama po kubnom metru), pri čemu je dozvoljena vrednost trebala da bude ispod 50 µg/. Međutim , ova vrednost vrlo često je prelazila cifru od preko 1500 µg/, što je 30 puta više od dozvoljene vrednosti.


  * Prosečan sadrzaj As (arsena) u suspendovanim česticama PM10, ove godine bio je 24 ng/(nano grama po metru kubnom), na 5 mernih mesta u gradu, pri čemu je dozvoljena vrednost do 60 ng/. Međutim, ova vrednost ponekad u trajanju od nekoliko sati prelazila je cifru od 4000 ng/, što je preko 790 puta više od dozvoljenog sadržaja.


  * Srednji sadržaj Cd (kadmijuma) u suspendovanim česticama, ove godine, na pet mernih mesta u gradu, bio je 12 ng/, pri čemu je dozvoljena vrednost bila do 5 ng/. U ekstremnim uslovima, od nekoliko sati, ova vrednost je iznosila i preko 40 ng/, što je 8 puta više od dozvoljenog sadržaja.


 * Zagađenje tekućih voda, koje napuštaju Bor, takođe je bilo neprihvatljivo. Obećana rešenja Zi Đin-a za rešenje istorijskog nasleđa Borske reke i Timoka su izostala. Ove reke, dalje zagađuju Dunav, a potom i Crno more. One na svom putu dodatno zagađuju obale Bugarske i Rumunije. Kao primer možemo uzeti srednje vrednosti najštetnijih elemenata u tekućim vodama kojim je Zi Đin zagađivao ove godine:

.

.

.